Političke rehabilitacije, inspekcija MMF-a i pitanje srpskih stanova  u Federaciji BiH  su teme koje su prethodnih dana privlačile pažnju  javnosti. Početkom  protekle nedjelje  Incko je rahibilitovao  tri smijenjena funkcionera. Istovremeno, ostale koji stoje u redu za pomilovanje, razočarao je izjavom da novih rehabilitacija uskoro neće biti. Posljedice jedinstvenog slučaja u istoriji kažnjavanja izopštavanjem iz javnog života nikako da se otklone. Kažnjavanje masovno, a rehabilitacije spore, na kašičicu, od slučaja do slučaja.

      Zla sudbina ovih prostora da se kažnjavanje vrši bez suđenja nikako da nestane. Nadali smo se da se nikad više neće ponoviti ono što se dešavalo u komunističkim vremenima, a ono se vratilo brže nego što se iko pribojavao. Ironija je u tome što to čine upravo oni koji su došli da nas uče demokratiji, ljudskim pravima i drugim vrijednostima slobodnog i demokratskog društva, a onda su posegnuli za klasičnim nedemokratskim mjerama. 

Incko odlazi, Incko ostaje, možda hoće, možda  neće – trajala  su nagađanja tokom  protekle sedmice. Doći će Britanac ili će to ipak biti neko drugi, spekulisalo se u javnosti? Kad se sve sabere i oduzme na kraju dođe na isto. Ko god da je tu, osim redovnog uzimanja izuzetno visoke plate, malo šta drugo može učiniti. Prosto, takav je raspored snaga i stanje na terenu. Mi bismo željeli da oni odu, a opet sve činimo da damo povoda da ostanu. I tako to već dugo traje. Uvijek se nađe nešto oko čega se zakuva i eto razloga da se mandat OHR-a produži. Prošle nedjelje je to bio godišnji Izvještaj Stejt departmenta o stanju bezbjednosti u BiH. 

     U Izvještaju se navodi da su zvaničnici Republike Srpske odgovorni za „usporeni napredak bezbjednosnih agencija za poboljšanje borbe protiv terorizma". To je, prema tumačenju Amerikanaca, dovelo do toga da BiH postane „podložna da se njena teritorija iskoristi za terorističke aktivnosti". U prevodu to znači da je Republika Srpska kriva što postoje vehabije i drugi teroristički elementi u Federaciji BiH. Mora se priznati, prilično čudna logika.

Jeste da je ljetnja pauza  i da je sezona godišnjih odmora u punom  jeku, ali sedmica  iza nas nije bila nezanimljiva. Uostalom, ovo je Balkan, a tu nikad nije dosadno. Svaki dan je čas istorije. Dilomatska borba Srbije za Kosovo nastavljena je i protekle sedmice. Održana je i sjednica Savjeta bezbjednosti. Svako je iznio svoje poglede i sve je ostalo kako je i bilo. Hrvatska je slavila svoju ''Oluju'', a Srbi izbjegli iz Krajine su tugovali i oplakivali svoje žrtve i svoja ognjišta. Ovdje istorija dugo traje, dugo se pamti i teško boli.

      U međuvremenu izgubili smo i direktora  Agencije za borbu  protiv korupcije. Nema ga, istekao mu je mandat, a novi nije imenovan. To je ozbiljno  naljutilo Brisel odakle je Evropska komisija upozorila da do daljnjeg nema ništa od vizne liberalizacije. O popisu stanovništva ništa nisu rekli. Moguće da nisu čuli. A, čuće.      

      Politička i stručna javnost  Republike Srpske i protekle nedjelje bavila se mišljenjem Međunarodnog suda pravde u vezi sa Kosovom. Stavovi su podijeljeni. Jedni ističu da Republika Srpska sada ima više formalnih i pravnih argumenata da razmišlja u pravcu osamostaljenja. Drugi smatraju da Republika Srpska osamostaljenjem ne bi mnogo dobila jer joj sadašnji status obezbjeđuje dovoljno autonomije. Dok su trajala analitička procjenjivanja bilo je i onih koji su krenuli u akciju prikupljanja političkih poena na ovoj temi. I to je najlošija moguća stvar.

      U svakom slučaju ovo  nije pitanje za bilo kakvo političko  licitiranje, a pogotovu ne za prikupljanje jeftinih poena. Paradoksalno je da su se pojedini skoro i javno obradovali negativnom mišljenju najviše svjetske pravne instance, koje Srbiju debelo košta, a njima je dobrodošlo za dnevne potrebe. Stvar je i suviše krupna i ozbiljna da bi bilo ko, iz bilo kojih razloga, to pitanje podređivao trenutnim političkim potrebama. Svako licitiranje položajem Republike Srpske bespotrebno je i štetno po njen položaj.

      Prošlonedjeljno  mišljenje Međunarodnog suda pravde o statusu Kosova je događaj koji ima svjetske dimenzije. Neki kažu da nakon ovog mnogo toga u svijetu neće biti isto kao prije. Nije samo Srbiju zaboljela glava od mišljenja Međunarodnog suda. Mnogo država ostalo je zabrinuto. Španija i Rumunija su prve reagovale i ponovile da neće priznati Kosovo. Srbija će nastaviti svoj boj za Kosovo pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, saopštio je zvanični Beograd. Prije toga Rusija će zatražiti sjednicu Savjeta bezbjednosti. Šta god se dalje dešavalo manevarski prostor Srbije je značajno sužen. 

      Zabrinuti su i u Sarajevu. Uostalom, Bosna i  Hercegovina je jedina od država bivše Jugoslavije, ne računajući Srbiju, koja nije priznala nezavisnost Kosova. S razlogom, naravno. Kako god se stvari dalje razvijale, nešto je već i sada jasno. Ovakav stav najviše međunarodne pravosudne instance pokrenuće lavinu separatizma i secesije u svijetu. Dokle će to stići, to niko u ovom trenutku ne može reći. Nekada se govorilo da kosovski presedan može da utiče na Evropu i izazove njenu kosovizaciju. Sada se čini da će se ovi dupli aršini, koje svijet primjenjuje na pitanju Kosova, vrlo brzo vratiti kao bumerang i mnogima obiti o glavu.

      I u nedjelji pred nama pažnja javnosti će ostati vezana za sudove. Naime, naredne sedmice, tačnije u utorak, 27. jula biće saopštena odluka suda u Londonu u vezi slučaja Ganić. U ovoj priči od Londona dva putića vode. Jednim od njih krenuće i Ejup Ganić, osumnjičen za ratne zločine. Beograd i Sarajevo su destinacije koje ga čekaju sa različitim tretmanima.